Novosti

Sedam razloga zbog kojih bi MSFI 17 „Ugovori o osiguranju“ trebao potaknuti vaš interes
 

MSFI novosti, lipanj 2017.

Međunarodni standard financijskog izvještavanja (MSFI) 4 „Ugovori o osiguranju“ objavljen je u ožujku 2004. godine, čime je označen početak rada na pronalaženju sveobuhvatnog rješenja za računovodstveno praćenje ugovora o osiguranju. U proteklih trinaest godina njegove primjene redovito su objavljivani prijedlozi za novu regulativu, nerijetko izazivajući gorljive rasprave. Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde (OMRS) zaprimio je više od 600 službeno upućenih prijedloga s primjedbama potencijalnih korisnika novoga standarda.

Produljenje samoga procesa i učestale promjene glavnih pretpostavki projekta stvorili su očekivanje da novi standard nikada neće biti objavljen, pa je sve brži tempo rada unazad par godina primljen s velikim iznenađenjem. Revolucionarne promjene, koje su se sve više oslanjale na primjere iz stvarnog života, često su izazivale negativne reakcije, osobito zbog još svježeg sjećanja na organizacijske i financijske promjene povezane s uvođenjem regulative Solventnost II. Do 18. svibnja 2017. godine još uvijek je bilo nade za dodatnim prilagodbama koje bi usporile uvođenje novoga standarda, no od datuma službenog objavljivanja MSFI-ja 17 više nema vremena ni prostora za otezanje s korjenitim promjenama u izvještavanju.

Glavni praktični izazovi povezani s uvođenjem MSFI-ja 17

1. Izbor modela za mjerenje obveza

Opći model, koji uvodi MSFI 17, pretpostavlja da će se obveze iz osiguranja mjeriti u visini očekivanih budućih novčanih tokova, svedenih na sadašnju vrijednost primjenom tržišne stope, uvećanih za prilagodbu koja reflektira rizičnost (eng. Risk adjustment) te maržu za ugovorenu uslugu (eng. Contractual service margin).

Prijavite se na Deloitteov webcast

Insurance IFRS Webcasts - Join the conversation!

Spomenuti opći model dopušta dvije prilagodbe i jedno pojednostavljenje.

Pristup zasnovan na raspodjeli premije (eng. Premium Allocation Approach, PAA) sličan je postojećem modelu za neživotna osiguranja i pričuvi za premije. Njime se otklanja potreba za razdvajanjem segmenata koji proizlaze iz prilagodbe za rizičnost i marže za ugovorenu uslugu i znatno pojednostavljuje postupak mjerenja obveza. Primjena ovoga pristupa dopuštena je prvenstveno na kratkoročne ugovore (one koji se sklapaju na razdoblje od najviše dvanaest mjeseci).

2. Obračunska jedinica ("Unit of accounts")

Portfelj je definiran kao skupina ugovora izloženih sličnim rizicima kojima se upravlja kao jednim jedinstvenim portfeljem. MSFI 17 propisuje društvima raščlambu portfelja na skupine ugovora o osiguranju koji su na samom početku:

  • štetni,
  • profitabilni, ali sa značajnim rizikom da prerastu u štetne i
  • drugi profitabilni ugovori.

Daljnja raščlamba navedenih skupina također je dopuštena, pri čemu se grupirati smiju samo ugovori izdani unutar dvanaestomjesečnog perioda ili nekog kraćeg razdoblja. Skupine se definiraju na samom početku ugovora, te se kasnije ne mijenjaju.

3. Potreba za prilagodbom aplikacijskih sustava

Potreba za obračunavanjem na razini obračunske jedinice ima brojne praktične posljedice za aplikacijske sustave. Obveza razdvajanja na nekoliko obračunskih jedinica znači da će društva trebati imati pristup značajnoj količini točno određenih podataka u sustavu.

Uz to, zbog uzajamne povezanosti promjena na razini prognoza budućih odljeva i priljeva novca izvedenih iz aktuarskih aplikacija i marže za ugovorene usluge, bit će potrebno alate za aktuarske kalkulacije kvalitetnije ugraditi u računovodstvene aplikacije.

4. Metodologija za usklađenje na osnovi rizičnosti

Jedna od bitnih sastavnica mjerenja obveza prema MSFI-ju 17 je prilagodba na osnovi rizičnosti, koja se mjeri i prikazuje odvojeno.

Koncept prilagodbe nalikuje onome za određivanje marže za rizičnost, sastavnice tehničkih pričuva u kontekstu regulative Solventnost II. No, postoje bitne razlike između tih dvaju elemenata.
Dok metodologija za izračunavanje marže za rizičnost ne ostavlja prostor za značajne prilagodbe i propisana je mjerodavnom delegiranom uredbom, pristup OMRS-a temelji se na vlastitoj prosudbi i percepciji rizika u društvu. Osiguravajuća društva imat će dosta prostora za samostalno definiranje vlastite metodologije za usklađenje na osnovi rizičnosti. Primjena sinergije u kombinaciji s kalkulacijama prema Solventnosti II doima se kao jeftino i brzo rješenje, ali ne nužno i optimalno u kontekstu upravljanja kapitalom.
 

5. Ugovori o reosiguranju

U novom standardu ugovori o reosiguranju obračunavaju se kao zasebni ugovori o osiguranju, što zahtijeva potrebu za točnom definicijom ugovornih granica, prilagodbe za rizičnost i visine marže za ugovorene usluge, a time i zahtjevnije izvještavanje o poslovima reosiguranja nego što je to do sada bio slučaj.

6. Izbor metode prelaska na IFRS 17

Iskazivanje postojećeg portfelja prema pravilima novoga standarda bit će jedan od najvećih izazova za osiguravatelje. Važnost ove problematike ističe sam OMRS imenovanjem posebne radne skupine za rješavanje problema u razdoblju prelaska na novi standard.
OMRS je naveo da bi društva sve ugovore o osiguranju iz svog portfelja trebale do 1. siječnja 2020. godine mjeriti retroaktivnim pristupom u cjelini. Za društva to znači da će svaki postojeći ugovor u portfelju koji je sklopljen u prošlosti trebati revidirati na način da primijeni pretpostavke koje su primjerene za datum izdavanja police kako bi se utvrdila ugovorna cijena.

Riječ je o iznimno restriktivnim pravilima koja dovode u pitanje mogućnost primjene retroaktivnog pristupa u cjelini na ugovore koji su zaključeni mnogo godina prije stupanja novoga standarda na snagu. Za to će biti potrebne informacije o praktičnoj primjeni svih pretpostavki na pojedinačne ugovore, o stvarno nastalim troškovima (uklj. troškove pribave) i druge informacije. Primjena retroaktivnog pristupa na cijeli portfelj čini se realnom za ugovore prodane unazad nekoliko godina i ovisi o kvaliteti baze podataka u društvima.

OMRS je, uvažavajući moguće probleme povezane s primjenom retroaktivnog pristupa na cijeli portfelj, predložio dva pojednostavljena pristupa, prilagođeni retroaktivni pristup i pristup fer vrijednosti. Pojednostavljenja su prihvatljiva samo ako društvo pokaže da bi primjena retroatkivnog pristupa u cjelini bila neizvediva za određenu skupinu ugovora o osiguranju. U zemljama u kojima je standard već objavljen i podaci potrebni za primjenu retroaktivnog pristupa već su utvrđeni, društva bi mogla imati problema s argumentiranjem da je prikupljanje traženih podataka, a time i primjena retroaktivnog pristupa u cjelini, na ugovore zaključene u 2018. i 2019. godini neizvedivo.

7. Novi oblik izvještavanja

Jedan od važnijih razloga izrade novoga standarda je želja za ujednačenim izvješćima za većinu sektora. Promjena pristupa koju predlaže OMRS ima mnoge posljedice, i za tržište i za internu organizaciju društava koja se bave osiguranjem i reosiguranjem. Veća usporedivost s drugim sektorima i veća količina objavljenih informacija pružit će više informacija analitičarima o financijskom stanju pojedinih osiguravatelja, što može potaknuti investitore na ulaganje u sektor osiguranja.

Zaključak

Analizirajući novoobjavljeni MSFI 17, koji donosi čitav niz složenih zahtjeva i principa vezanih uz priznavanje, mjerenje i prezentaciju ugovora o (re)osiguranju, možemo istaknuti sljedeća područja koja su se iskristalizirala kao najzahtjevnija za osiguravatelje:

  • Promjene informacijskih sustava zahtijevat će obradu velike količine podataka uz fokus na automatizaciji kalkulacija i kvaliteti podataka,
  • Novi zahtjevi u području izvještavanja, osobito kod objavljivanja informacija, u prvi plan će staviti osjetljivost informacija,
  • Standard propisuje jasne kriterije za odabir metode prelaska, a sam proces iskazivanja postojećeg portfelja prema pravilima novog standarda predstavljat će veliki izazov i zahtijevat će značajan angažman društava,
  • Potreba za obavljanjem izračuna na razini obračunske jedinice dodatno će zakomplicirati proces uvođenja standarda,
  • Podulji popis promjena diktira društvu da pažnju posveti vještinama i kapacitetima ključnog osoblja potrebnima za uspješno uvođenje novih zahtjeva, uz naglasak na suradnji među svim odjelima, osobito odjelima računovodstva i aktuarskih poslova,
  • Procjenuje se da će troškovi uvođenja MSFI-ja 17 biti značajno viši od onih kod uvođenja Direktive o Solventnosti II, što treba uzeti u obzir prilikom planiranja budućih aktivnosti.

Imajući u vidu bitne promjene i izazove koje donosi MSFI 17, trogodišnje prijelazno razdoblje treba pametno iskoristiti za potrebne pripreme. Promjene koje je potrebno provesti predstavljaju opsežan projekt koji obuhvaća računovodstvo, aktuarske poslove i sistemsku/aplikacijsku podršku poslovanju. U ovom ključnom trenutku važno je napraviti analizu jazova, izraditi plan za projekt ove vrste, osigurati potrebna sredstva i izvršne rukovoditelje informirati o implikacijama novoga standarda. Ključ uspjeha je u što ranijem početku, pametnom pristupu i traženju jednostavnih rješenja.

Je li Vam ovo bilo korisno?

Povezane teme