Banke u Srednjoj Europi potiču efikasnost

Zagreb, 26. listopada 2016. - Unatoč određenim jednokratnim intervencijama, 2015. godina bila je vjerojatno najbolja za bankarski sektor Srednje Europe od globalne financijske krize koja je nastupila 2009. godine. Gledano na razini sektora, ovo je prva godina u kojoj su se počele smanjivati razlike između sjevera i juga regije, uz ponovnu profitabilnost poslovanja za većinu od pedesetak vodećih banaka. S druge strane, konverzija CHF u Hrvatskoj je dovela do negativne stope povrata kapitala (ROE) banaka u 2015. godini, no poboljšanje profitabilnosti očekuje se već u 2016. godini sa stabilnim očekivanjima profitabilnosti u nadolazećim godinama.

Zanimljivo je da banke u regiji ostvaruju bolje rezultate od banaka Eurozone i na nekoliko drugih pokazatelja, što uključuje i veći povrat na vlastiti kapital (ROE) i veći rast kredita. Premda se u Eurozoni u razdoblju od 2016. do 2018. godine očekuje sporija ekspanzija, gospodarski bi uvjeti za srednjoeuropske banke trebali ostati relativno povoljniji.

Primjerice, godišnji rast kredita u Srednjoj Europi se u 2015. godini ubrzao na 3,4 posto, tri postotna poena više nego u zoni eura, a očekuje se da će u 2018. godini dosegnuti 5,0 posto. Svjedočimo i izrazito ohrabrujućem smanjenju loših kredita, koji su u regiji pali s visokih 11,0 posto u 2013. na 8,8 posto u 2015. godini, zadržavajući kurs ka ciljanih 7,0 posto do 2018. godine. Kvaliteta imovine u hrvatskom bankarskom sektoru isto tako pokazuje trend poboljšanja već od 2014. godine koji bi se prema očekivanjima trebao nastaviti u narednim godinama, ali je važno istaknuti da omjer loših kredita u Hrvatskoj još uvijek ostaje među najvišima u Srednjoj Europi.

Sve su to nalazi koje Deloitte u Srednjoj Europi iznosi u svom najnovijem izvješću o perspektivama bankarskog sektora (CE Banking Outlook), dajući općenito pozitivnu sliku budućnosti bankarskog sektora u cijeloj regiji. „Premda još većina banaka u svojim bilancama ima naslijeđene probleme, nedvojbeno je da se direktorski timovi okreću od načina postupanja u kriznim situacijama ka uobičajenom poslovanju i intenzivno rade na pripremanju i provođenju srednjoročnih strategija koje odražavaju brojne, u bankarstvu već začete promjene.” ističe Juraj Moravek, partner u Deloitteovom odjelu revizije.

„Ipak” nastavlja „Priznajem da sintagma uobičajenog poslovanja u 2016. godini ima znatno drukčije značenje od načina na koji su bankari poslovali prije krize, što znači da im i dalje predstoji raditi na pronalaženju novog smjera“. Regulativa se također bitno promijenila, dajući samim regulatorima daleko važniju i proaktivniju ulogu. Uz to, banke se suočavaju s eksponencijalnim rastom izazova koje donosi digitalizacija. Sve se to odvija u makro-okružju bremenitom problemima, uz vrlo niske kamatne marže, ali i dostupnost sredstava za financiranje iz nebankarskih izvora. I dok je velika većina banaka krenula u smjeru definiranja strategije digitalizacije, još uvijek se eksperimentira s funkcionalnostima poslovanja putem interneta i mobitela, dok skup pojedinih osnovnih funkcija u Srednjoj Europi ostaje ograničen. Analiza digitalnih kanala koja je provedena u 76 banaka u Srednjoj Europi pokazala je da u više od 80 posto institucija postoji samo 13 posto osnovnih funkcionalnosti.

To je najvećim dijelom i posljedica inovacija, koje bi kasnije mogle prerasti u osnovne ili „fora“ funkcionalnosti, koje klijentima ne pružaju dodanu vrijednost, ali povećavaju kompleksnost i pogoršavaju iskustvo korisnika. Nadalje, digitalna zrelost u Srednjoj Europi kreće se od razine zabilježene u nekim zemljama na sjeveru regije kao što su Poljska ili Slovačka, koje idu uz bok najboljim praksama na zapadnoeuropskim tržištima, do one u nekim zemljama na jugu koje uvelike zaostaju. Razlike među samim zemljama još su veće. Primjerice, najgore banke na vodećim tržištima su na samom začelju ljestvice za Srednju Europu. Prema Daliboru Kovačeviću, menadžeru u Deloitteovom odjelu za poslovno savjetovanje: „Vodeće banke poduzimaju prve korake ka potpunoj digitalizaciji prodajnih procesa, dok su neke još uvijek u procesu razvoja osnovnih funkcionalnosti bankarskog poslovanja, što znači da mogu zaostati za svojim naprednijim konkurentima jer digitalizacija nije samo onaj dio usluge koji je vidljiv klijentima nego i bitan čimbenik koji utječe i na prihode i na troškove.”

„Digitalizacija ne znači samo internetsko ili mobilno bankarstvo“, ističe Kovačević. „Ona utječe na cijeli vrijednosni lanac, od marketinga i proizvoda do uključivo informatičku tehnologiju i operacije.“ Glavni izazov koji se postavlja pred banke bit će neke taktičke dorade, primjerice nove aplikacije za mobilno bankarstvo, uravnotežiti sa strateškim inicijativama (npr. PSD2 ili otvoreno bankarstvo) za koje još ne postoji jasno definiran slučaj koji bi se mogao analizirati s aspekta poslovanja.

Izvješće izdvaja i blago intenziviranje preuzimanja i spajanja, s većim brojem transakcija zabilježenim na južnim tržištima, tj. u Mađarskoj, Sloveniji i Rumunjskoj, kao i intenzivniju kupnju od privatnih investicijskih društava. Smanjenjem bilančne nesigurnosti i pritiskom ka povećanju prihoda možemo očekivati rastuću sklonost kupnji i od postojećih igrača. Ipak, cijene još uvijek nisu dosegnule razinu koja bi potaknula prodavatelje na prodaju, osobito zbog očekivanja da će vrijednosti i dalje rasti.