Women @ Work

Priopćenja za javnost

Pandemija je snažno pogodila zaposlene žene; većina ih je danas znatno manje optimistična kad je riječ o budućnosti njihove karijere

Žene na radnom mjestu: globalna perspektiva

  • Sedamdeset sedam posto ispitanica izjavilo je kako je njihov opseg posla narastao od početka krize izazvane pandemijom bolesti COVID-19
  • Više od polovice ispitanica iskusile su uznemiravanje ili neprimjereno ponašanje na radnom mjestu u protekloj godini
  • Većina ispitanica namjerava napustiti svojeg trenutačnog poslodavca unutar dvije godine; skoro četvrtina ispitanica možda zauvijek prestane raditi
  • Mali broj poslodavaca, „predvodnika u rodnoj ravnopravnosti“, uspješno je pružao podršku ženama tijekom pandemije i izgradio uključivije kulture

Zagreb, 30. studenoga 2021. – Prema Deloitteovom izvješću „Žene na radnom mjestu: globalna perspektiva”, povećanje opsega rada i kućanskih obveza tijekom pandemije bolesti COVID-19 uzrok su snažnog nezadovoljstva brojnih zaposlenih žena. Prema podacima iz izvješća, veći broj odgovornosti ima razoran učinak na zaposlene žene: 51 % ispitanica trenutačno nije optimistično kad je riječ o budućnosti njihove karijere. Osim toga, ispitanice su navele kako je njihovo mentalno zdravlje palo za 35 %, a njihova motivacija na radnom mjestu za 29 % u usporedbi s razdobljem prije početka pandemije.

Ispitivanje koje je obuhvatilo stajališta 5.000 žena otkrilo je okrutno stanje stvari za zaposlene žene: rodna ravnopravnost otišla je korak unazad u razdoblju pandemije, zaustavivši godine polaganog, no stalnog napretka. Veći broj odgovornosti na radnom mjestu i kod kuće tijekom pandemije, u kombinaciji s neuključivom kulturom na radnom mjestu dovode do smanjenog zadovoljstva na radnom mjestu i odanosti poslodavcu kad su u pitanju žene.

Pandemija je prouzročila niz nepogoda za brojne žene koje se suočavaju s povećanim opsegom posla na radnom mjestu i većim odgovornostima kod kuće, kao i sve nejasnijim granicama između tih dviju uloga, te stalnu izloženost neuključivim ponašanjima na radnom mjestu”, izjavila je Helena Schmidt, partnerica u Deloitteovom odjelu poreznog savjetovanja i regionalna voditeljica SheXO inicijative za CE South regiju. „Premda je nepovoljan učinak na dobrobit, motivaciju i angažman žena očigledan, naše istraživanje isto tako pokazuje da se neki poslodavci znaju nositi s novonastalom situacijom: žene koje rade u takvim organizacijama su aktivnije, produktivnije i zadovoljnije svojim karijerama. Kako nastaju radna mjesta budućnosti, imamo izvanrednu priliku ostvariti pravu rodnu ravnopravnost i uključivost te ne odbaciti godine napretka.”

Smanjenje dobrobiti: žene preuzimaju više odgovornosti na radnom mjestu i kod kuće

Otkako je pandemija počela, 77 % ispitanica izjavilo je kako se njihov opseg posla povećao, što je ujedno i promjena koju su ispitanice najčešće izdvajale kao posljedicu pandemije. Osim toga, žene preuzimaju više zadataka kad je riječ o vođenju kućanstva i brizi za druge: 59 % njih izjavilo je kako troše više vremena na kućanske poslove; 35 % troši više vremena na brigu o djeci; a 24 % ispitanica navelo je kako provode više vremena brinući se za članove obitelji koji nisu djeca.

Slijedom toga, prema rezultatima ispitivanja, dobrobit žena u znatnom je padu od početka pandemije: samo jedna trećina žena navodi kako je njihovo mentalno stanje „dobro“ ili „iznimno dobro“, u usporedbi sa 68 % njih prije početka pandemije. S obzirom na pad njihova mentalnog zdravlja, žene diljem svijeta brinu se za utjecaj mentalnog zdravlja na njihove karijere. Dvadeset devet posto žena koje su izjavile kako njihova karijera ne napreduje onoliko brzo koliko bi to željele navode kako je upravo loše mentalno zdravlje čimbenik koji tomu najviše pridonosi.

Prema istraživanju, razine mentalne dobrobiti i zadovoljstva ravnotežom između poslovnog i privatnog života niže su kod žena koje se identificiraju kao LGBT+ i/ili nebjelkinja, u usporedbi s ostalim ispitanicama.

Problem kulture: žene i dalje izložene neuključivim ponašanjima na radnom mjestu

Premda se brojne organizacije hvale svojom predanosti uključivom radnom mjestu, brojne su žene i dalje izložene neuključivim radnim okruženjima. Više od pola ispitanica izjavilo je kako su iskusile neki oblik uznemiravanja ili neprimjerenog ponašanja na radnom mjestu u protekloj godini, od neželjenog fizičkog kontakta i uvredljivih primjedbi do dovođenja u pitanje njihovih prosudbi i manjeg broja prilika za napredak zbog njihova spola.

LGBT+ žene skoro su četiri puta češće izložene šalama seksualne prirode i pet puta češće izložene omalovažavajućim komentarima u pogledu roda. Jedna od deset nebjelkinja izjavila je kako je izložena komentarima o rasi na radnom mjestu. Nadalje, one su češće izložene komentarima o načinu komunikacije nego bjelkinje (15 % u odnosu na 5 %).

Većina žena koje su iskusile navedena ponašanja nije ih prijavila poslodavcu, osobito kad je riječ o neuključivim ponašanjima jer su smatrale kako to čemu su bile izložene nije dovoljno „ozbiljno“ za prijavu. Četvrtina žena navodi strah od posljedica za njihovu karijeru kao glavni razlog neprijavljivanja takvih ponašanja. U nekim slučajevima organizacije čak nemaju uspostavljene mehanizme za prijavu: samo 31 % ispitanih žena smatra kako na njihovom radnom mjestu trenutačno postoji postupak za prijavu diskriminacije i uznemiravanja.

Žene razmatraju napuštanje trenutačnog radnog mjesta: poslodavci ne pružaju adekvatnu potporu svojoj radnoj snazi

Žene traže potporu u razdoblju pandemije, no ispitivanje pokazuje da poslodavci ne odgovaraju na njihovu potrebu na adekvatan način. Samo 22 % žena smatra da su im njihovi poslodavci pomogli u definiranju jasnih granica između privatnog i poslovnog vremena. Većina žena isto tako smatra kako uvijek moraju „svijetliti zeleno“ te 63 % njih smatra da ih poslodavci ocjenjuju na temelju vremena koje provode prijavljene na mrežu, a ne kvaliteti rada.

Brojke su još gore za LGBT+ žene i/ili nebjelkinje. Samo 35 % LGBT+ žena izjavilo je kako je predanost njihovih poslodavaca pružanju podrške ženama dostatna u razdoblju od početka pandemije, u odnosu na 44 % žena koje ne pripadaju skupini LGBT+. Međutim, mlađe nebjelkinje u dobi od 18 do 37 godina danas su manje optimistične nego ostatak uzorka kad je riječ o budućnosti njihove karijere u odnosu na razdoblje prije početka pandemije (58 % u odnosu na 51 %) te često smatraju kako se njihove karijere ne razvijaju dovoljno brzo (54 % u odnosu na 42 %).

Možda upravo zbog velikog nedostatka potpore, zadovoljstvo ispitanica na radnom mjestu palo je za 29 % od početka pandemije te 57 % svih ispitanica (i skoro 60 % nebjelkinja) namjerava dati otkaz poslodavcu unutar dvije godine ili manje, a kao glavni razlog tomu navode nedostatak ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Ne samo da brojne žene preispituju svoje trenutačne izglede kad je riječ o karijeri, već četvrtina njih razmatra i prestanak rada u potpunosti.

Bolje radno okruženje: upoznajte predvodnike u rodnoj ravnopravnosti
Premda je prethodna godina svakako bila prepuna izazova za žene, postoji skupina poslodavaca koji su udvostručili svoje napore za izgradnju uključivih kultura i pružanje podrške ženama u razvoju karijera. „Predvodnici u rodnoj ravnopravnosti“ su poslodavci otprilike 4 % ispitanica koji su stvorili uključivije kulture koje odlikuje povjerenje i gdje žene osjećaju podršku.

Prednosti bivanja predvodnikom u rodnoj ravnopravnosti su jasne:

  • 70 % žena koje rade za te vodeće organizacije ocjenjuju svoju produktivnost kao „dobru“ ili „jako dobru“, u usporedbi sa samo 29 % organizacija koje za njima zaostaju (odnosno poduzeća s manje uključivom kulturom i s manjom razinom povjerenja, koja čine 31 % uzorka)
  • 72 % žena koje rade u poduzećima predvodnika u rodnoj ravnopravnosti „zadovoljne“ su ili „iznimno zadovoljne“, u usporedbi sa samo 21 % žena koje rade u organizacijama koje za njima zaostaju
  • 70 % žena koje rade u organizacijama predvodnika u rodnoj ravnopravnosti namjeravaju ostati sa svojim poslodavcem dvije godine ili dulje, u usporedbi s drastično manjom brojkom od 8 % žena koje rade u organizacijama koje zaostaju za predvodnicima.

Postoji nekoliko mjera koje organizacije mogu poduzeti kako bi riješile to ključno pitanje, uključujući stavljanje naglaska na ravnotežu između privatnog i poslovnog života te fleksibilnu organizaciju rada koja premašuje politike radnog mjesta i sastavan je dio kulture društva; poticanje žena na uspjeh u životu izvan radnog mjesta kako bi bile uspješne i na poslu; te ponudu zadovoljavajućih prilika za razvoj vještina i stručnosti.

„Naše su ispitanice jasno navele što je potrebno poduzeti kako bi se otklonili nesrazmjerni učinci pandemije na zaposlene žene“, izjavila je Petra Bulić, voditeljica odjela transfernih cijena i liderica SheXO inicijative u Hrvatskoj.
„Organizacije koje će preustrojiti svoja radna mjesta i u svojim politikama i kulturi staviti naglasak na fleksibilnost, jednakost i uključivost uz pružanje podrške svojim zaposlenicama bit će otpornije na buduće probleme. Osim toga, položit će temelje potrebne za unaprjeđenje položaja žena i rodne ravnopravnosti na radnom mjestu.”

Je li Vam ovo bilo korisno?