Kako organizirati rad od kuće i pritom poštovati zakone

Nakon brojnih izazova s kojima su poslodavci (bili) suočeni nakon liberalizacije tržišta rada unutar Europske unije u vidu problema privlačenja talenata, njihovog motiviranja i zadržavanja, poslodavci će svakako biti suočeni s izazovom očuvanja radnih mjesta uslijed aktualne koronakrize. U toj borbi mnogi poslodavci računaju na niz (financijskih) mjera koje će Vlada Republike Hrvatske usvojiti s ciljem očuvanja radnih mjesta u najugroženijim djelatnostima i sektorima, od kojih je svakako najočekivanija mjera financiranje 100% troška neto minimalne plaće u naredna tri mjeseca, uz mogućnost produženja. U nedostatku propisa kojim se s radno-pravnog aspekta posebno tretira epidemija koronavirusa, poslodavci su dužni poštivati sve postojeće propise. Naglašavajući činjenicu da su njihovo najveće bogatstvo upravo radnici, poslodavci u narednom vremenu moraju s osobitim oprezom pristupiti rješavanju problema s kojima su suočeni u pogledu radnih odnosa. Zakon o radu stavlja poslodavcima na raspolaganje određene institute koje su primjenjive u okolnostima u kojima su poslodavci zatečeni. Na poslodavcima je svakako izazov da što maštovitije, u organizaciji rada i premošćivanju koronakrize, navedene institute na zakonit način iskoriste.

Nakon što je broj zaraženih u Hrvatskoj dosegao troznamenkasti broj, Hrvatski sabor odlučio je povećati ovlasti Nacionalnom stožeru Civilne zaštite s ciljem da se omogući što efikasnije upravljanje sustavom dok traje epidemija koronavirusa, što podrazumijeva ovlast donošenja odluka i uputa koje će provoditi stožeri lokalnih jedinica te osiguranje jednoobraznosti u postupanju svih stožera u državi kod donošenja i provedbe odluka kojima se uređuju svakodnevne aktivnosti građana i pravnih osoba u situaciji proglašene epidemije koronavirusa. Odluka Nacionalnog stožera Civilne zaštite Odluke o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja, koju su sve osobe na području Hrvatske obvezne strogo pridržavati s obzirom na put prijenosa bolesti COVID-19 u trajanju od 30 dana od dana njenog donošenja, obvezuje poslodavce da:

• organiziraju rad od kuće gdje je moguće, otkažu sastanke ili organiziraju telekonferencije te koriste druge tehnologije za održavanje sastanaka na daljinu,
• otkažu službena putovanja izvan države osim prijeko potrebnih te
• zabrane dolazak na radna mjesta radnicima koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu i smetnje s dišnim organima, a posebno suhi kašalj i kratki dah.

I prije stupanja na snagu predmetne Odluke mnogi su poslodavci, u situaciji proglašene epidemije koronavirusa, odlučili sigurnost svojih radnika zaštiti organizacijom rada od kuće, odnosno, popularnog home office-a. U slučaju home office-a, radnik ostvaruje pravo na svoju ugovorenu plaću, za razliku od situacije u kojima ne radi, pa bi tada ostvarivao pravo na naknadu plaće.

Što je home office u hrvatskom pravnom okviru?

Jedan od elemenata fleksibilnog pristupa upravljanju ljudskim potencijalima na globalnoj razini svakako je i organizacija rada na izdvojenom mjestu, odnosno home office. U posljednjih par tjedana na društvenim mrežama sve češće nailazimo na razne fotografije koje prikazuju razne laptope i spise na blagovaonskim stolovima koji predstavljaju ad hoc urede, često popraćene hashtagovima #homeoffice #stayathome #radodkuće i sl.

Polazeći od činjenice da Zakon o radu propisuje sve vrste ugovora o radu, pa tako i rad na izdvojenom mjestu rada, koji je uređen odredbom članka 17. Zakona o radu, ističemo da Zakon o radu ne poznaje institut home office-a kao privremenog rada na izdvojenom mjestu rada. U skladu sa Zakonom o radu, jedan od bitnih sastojaka ugovora o radu je mjesto rada, a u radnom odnosu, poslodavac i radnik dužni su se pridržavati odredbi ugovora, te poštivati odredbe Zakona o radu i drugih propisa iz radnog odnosa.

Vrlo se brzo nakon izbijanja koronakrize, i prije donošenja Odluke Nacionalnog stožera Civilne zaštite Odluke o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja, popularizirao i home office, pa se oglasilo i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava s brojnim benevolentnim pojašnjenjima u odnosu na korištenje navedenog instituta u doba koronakrize, izrazivši svoje izričito stajalište da se s obzirom na novonastale izvanredne okolnosti, poslodavac u svrhu održanja radnog odnosa te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika, može koristiti svojim temeljnim zakonskim pravom da pobliže odredi mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika, dok traju navedene okolnosti.
Tako je nadležno ministarstvo istaknulo da bi u slučajevima bitno promijenjenih okolnosti, a koje se nisu mogle unaprijed predvidjeti niti spriječiti, a kakva se situacija ostvarila u uvjetima epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti COVID – 19, poslodavac i radnik mogli na određeno vrijeme sporazumno izmijeniti odredbe ugovora o radu o mjestu rada, odnosno u daljnjem razvoju takve izvanredne situacije, poslodavac bi, postupajući u skladu s odredbom članka 7. stavka 2. Zakona o radu, mogao pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada u prostoru koji nije prostor poslodavca, već neko drugo mjesto, ali isključivo samo dok traju navedene okolnosti. Važno je istaknuti da u redovnim okolnostima, prema postojećoj sudskoj praksi, ako u ugovoru o radu ne bi bila predviđena mogućnost promjene mjesta rada, ne bi bila dopuštena jednostrana odluka poslodavca o premještaju radnika na drugo mjesto rada (Županijski sud u Varaždinu, broj Gž-4050/11 od 12. rujna 2011. godine).

Home office ne oslobađa poslodavca obveze da takvom radniku osigura uvjete za rad, da vodi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika, opremi potrebnoj za obavljanje rada te radnom vremenu i odmorima koje je dužan osigurati u skladu sa zakonima. Isto tako, home office ne oslobađa radnika obveza da poštuje i izvršava obveze iz radnog odnosa s dužnom pažnjom, te da vodi pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika.

S obzirom na određene profesije kojima je profesionalna tajna, ne samo ugovorna već i zakonska i ustavna obveza, zaista je važno upozoriti radnike pod ovim režimom kako bi se proširila svijest među njima, da su prilikom obavljanja rada od kuće isti obvezni ispunjavati i dužnost čuvanja profesionalne tajne. Dakako, navedeno će biti izazovno u doba koronakrize jer će svi ukućani biti pod istim krovom.

Sigurnost radnika u home office aranžmanu

Odredbom članka 17. Zakona o zaštiti na radu propisana je obveza poslodavca organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, u kojem je smislu obavezan zaštitu na radu prilagoditi promijenjenim okolnostima. Kada je riječ o home office-u poslodavac nije oslobođen dužnosti da osigura uvjete za rad, vodi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika te radnom vremenu i odmorima koje je dužan osigurati u skladu sa zakonima. Pri tome, u smislu provedbe zaštite na radu, vrijeme razdoblja obavljanja poslova u prostoru koji nije prostor poslodavca (rad od kuće), kada se radi o poslovima s niskim rizicima (administrativni i slični poslovi) može se proširiti na razdoblje sve dok traju izvanredne okolnosti zbog kojih je poslodavac radi prevencije i zaštite od širenja zarazne bolesti prisiljen omogućiti rad radnicima od svoje kuće. Stan, kuća ili drugi prostor u kojem radnik obavlja poslove s malim rizicima za poslodavca, nije objekt namijenjen za rad već stambeni objekt ili objekt druge namjene, pa se stoga ne može zahtijevati ispunjenje svih sigurnosnih zahtjeva za mjesto rada u smislu propisa zaštite na radu pa će se odredbe propisa zaštite na radu primjenjivati u mjeri u kojoj je to moguće, uz brigu o tome da sigurnost i zdravlje radnika ne budu ugroženi.

Kako poslodavac vodi evidenciju o radnom vremenu radnika u home office aranžmanu?

U skladu s radno-pravnim propisima, poslodavac je obavezan voditi točnu evidenciju o radnom vremenu radnika, bez obzira gdje obavlja svoje ugovorene poslove, odnosno dužan je voditi podatke o radnom vremenu potrebne za ostvarivanje prava iz radnog odnosa i za radnike s kojima ima sklopljen takav ugovor o radu. Pri tome, nema zapreke da evidenciju vodi i sam radnik, no odgovornost za točno vođenje evidencije je na poslodavcu.

Povremeni rad kod kuće kao zasebni institut radnog prava?

Koronakriza će prestati. Nadajmo se čim prije. Home office i opća ograničenja kretanja građana i zabrana rada svakako će biti zaslužni alat u postizanju tog cilja. Kada se poslovanje vrati u normalu, poslodavci će biti suočeni sa svim onim „starim“ izazovima s kojima su bili suočeni i do sada – zadovoljstvo radnika s ciljem privlačenja talenata i zadržavanja kvalitetne radne snage. Takav izazov iziskuje od samih poslodavaca što veću snalažljivost i talent za pronalaženje inovativnih rješenja s ciljem zadovoljavanja interesa radnika. Postavlja se pitanje – što svi možemo naučiti iz koronakrize i kako nam zakonodavac može pomoći u ostvarenju naših ciljeva?

Kako je home office kao oblik rada, i prije koronakrize, bio rado prihvaćen i od poslodavaca i od radnika, uz nedostatak adekvatne zakonodavne regulacije i evidencije (u tzv. „sivoj zoni“), zakonodavac bi trebao kao poseban institut u radno-pravnom zakonodavstvu regulirati i povremeni rad kod kuće koji bi omogućio radnicima korištenje home office-a bez potrebe zaključivanja ugovora o radu posebnog sadržaja.

Brojnim radnicima s obzirom na prirodu poslova koje obavljaju te činjenice da se u svojem radu koriste pretežito osobnim računalom i mobilnim telefonom, predstavljalo bi blagodat da povremeno taj rad mogu obaviti kod kuće čime bi izbjegli trošak vremena dolaska na posao te bi istovremeno bili bliži svojim obiteljima. Uvođenjem ovakvog instituta omogućilo bi se poslodavcima da, udovoljavajući zahtjevima radnika za povremeni rad kod kuće, radnike učine zadovoljnijima i produktivnijima. Radnik pritom ne bi snosio nikakve dodatne i neprihvatljive rizike jer bi zapravo, ostajući kod kuće, pristao samo na one rizike na koje i inače pristaje jer je istima izložen svakodnevno izvan radnog vremena boraveći u kućnom okruženju, dok bi štoviše, izbjegao rizik putovanja na mjesto rada i povratka kući, odnosno izbjegao bi rizik koji se javlja u vezi s ozljedama na radu. S tim u vezi, zakonodavac bi trebao pojednostaviti propise o evidenciji radnog vremena za rad od kuće te omogućiti neoporezive fiksne naknade za sve troškove koji nastanu uporabom vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i drugih troškova radnika vezanih uz obavljanje poslova kada nije moguće na jednostavan način odrediti da je trošak isključivo vezan za radni odnos, kao što je primjerice trošak struje, vode, centralnog grijanja i sl.

Jedno je sigurno - o prednostima i nedostacima home office aranžmana, svakako ćemo se naslušati, a i nagledati na društvenim mrežama, dok će mnogi iste i osjetiti „iz prve ruke“!